RAVA

Otok Rava površine 3,63 km² s 98 stanovnika (2001.) nalazi se u Jadranskom moru i pripada Zadarskom arhipelagu, u južnohrvatskom (dalmatinskom) otočju. Rava je smještena između otoka Iža, odnosno Iškog kanala te Dugog otoka, odnosno Ravskog kanala.
Otok prema temeljnim geografskim obilježjima pripada skupini malih naseljenih hrvatskih otoka. Prema upravno-teritorijalnom ustroju Hrvatske pripada Gradu Zadru. Rava s hridi Ravicom čini zasebnu katastarsku općinu, dok obližnji otočići Mrtovnjak i Galijica pripadaju katastarskoj općini Savar, a Maslinovac katastarskoj općini Luka. Prema teritorijalnom ustroju Katoličke crkve u Hrvatskoj otok čini posebnu župu posvećenu Uznesenju BD Marije u granicama Zadarske nadbiskupije.

Na otoku su se razvila dva naselja: (Vela) Rava smještena u središnjem dijelu otoka, te Mala Rava na sjeverozapadnom dijelu otoka. U prošlosti ta su naselja činila jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, a i danas imaju neke zajedničke funkcije sa središtem u Veloj Ravi (crkva s grobljem, pošta, trgovina, a od 1914. do sredine 1990-ih i škola). Prilikom popisa stanovništva Mala i Vela Rava kadšto se prikazuju kao jedinstveno naselje, a kadšto kao zasebna naselja. Trenutno na otoku djeluju dva mjesna odbora pa se, uvjetno, može smatrati da ona odgovaraju dvjema otočnim naseljskim skupinama. Naselja su povezana betoniranom cestom dugom oko 2 km, koja je dijelom izgrađena na trasi staroga otočnog puta.

Otok Rava je, s obzirom na površinu, vrlo razveden. Ima 14 uvala: Tanko, Vališina, Ivanoševica, Pavajsko, Pestehovac,Dražice, Golubovac, Martinica, Grbavač, Grbačina, Marnjica (Marinica), Paladinjica (Paladinica), Vićabok, Lokvina i Za Grbicu. Duljina je obalne crte 15,9 km. Reljef je otoka brdovit, a oblikovan je fluviokrškim i padinskim procesima na krednim dolomitima po čemu se Rava razlikuje u odnosu na sve ostale hrvatske otoke. Ona je, naime, jedina građena isključivo od dolomitnih naslaga, za razliku od većine ostalih otoka u čijem litološkom sastavu prevladavaju vapnenci (npr.Olib, Silba) ili vapnenci i dolomiti (npr. Ugljan, Pašman, Dugi otok), a iznimno pješčane naslage nataložene na vapnencima (npr. Susak, Unije) i magmatske stijene (Jabuka, Brusnik). Najveći vrh na otoku je Babićovac visok 98 m.
Na Ravi ima razmjerno malo zaravnjenih obradivih površina, koje se pretežito koriste kao vrtovi i podanci na kojim se od najranije prošlosti sadilo povrće, neke grahorice, a rjeđe i žitarice. Na brdovitim i neravnim terenima Ravljani su stoljećima terasirali padine stvarajući ograde i podanke na kojima se uglavnom uzgajaju maslinici, a manje i vinova loza. U reljefu otoka ističu se antropogeni elementi, ponajviše kameni zidovi - mocire i trmezali. Na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz uvalu Za Grbica, nalaze se dva, do sada neistražena, speleološka objekta.

Blaga mediteranska klima povoljna je za razvoj brojnih eumediteranskih biljaka. U otočnom krajobrazu, uz maslinike i vinograde, prevladavaju niže šume i gusta makija u kojoj dominiraju sastojine crnike, lemprike, zelenike, planike, mirte, smrdjele, borovice i dr. isprepletene različitim povijušama, posebice kupinom, tetivikom i sparožinom. U novije se vrijeme intezivno širi alepski bor. Među kultiviranim biljkama, uz spomenute maslinu i vinovu lozu, na otoku ima smokvi, rogača, badema, šipka, naranči, limuna, mandarina, oraha, oskoruša, breskvi, šljiva i dr. Na otoku raste i velik broj različitih drugih flornih elemenata, među kojima se mogu izdvojiti više vrsta orhideja (kaćuna) i ruta.

Stanovništvo otoka dugo je stagniralo da bi se broj otočana, u skladu s podizanjem životnog standarada, poboljšanjem higijenskih uvjeta i sl., počeo postupno povećavati od sredine 19. st. Prvi popis otočnog stanovništva obavljen je još 1527. i tada su na Ravi živjelo 64 otočana. Prema popisu iz 1608. na Ravi je živjelo 91 stanovnik, 1634. 95 stanovnika, 1759. 141 stanovnik, 1818. 200 stanovnika, 1857. 173 stanovnika, a 1900. 200 stanovnika. Popisom iz 1921. utvrđen je najveći broj stanovnika. Tada je na Ravi je živio 491 stanovnik. Na žalost, višegodišnje iseljavanje u Zadar, druge hrvatske krajeve, europske zemlje i u prekomorske zemlje te negativno prirodno kretanje stanovništva (više umrlih od rođenih) pridonijeli su izrazitoj depopulaciji otoka. Prema popisu iz 2001. na otoku je u oba naselja živjelo svega 98, pretežito starih i vrlo starih stanovnika.


O imenu otoka još uvijek postoje brojne dvojbe. Sigurno je samo to da se otok spominje već u 13. st. Tada se u povijesnim dokumentima spominje i zadarska plemićka obitelj Raua, koja je na otoku imala svoje posjede i koja je, po svemu sudeći, po tome i dobila svoje ime (slično obitelji Damiani, koja je po svom posjedu u 17. st. dobila prezime Vrgada). Znanstvenici Petar Skok, Š. Batović, V. Skračić i J. Faričić smatraju da ime otoka potječe još iz predromanskog razdoblja, dakle iz prapovijesti, ali, uz navođenje različitih mogućnosti, zaključujuju kako nije sa sigurnošću moguće utvrditi "točan" korijen iz kojega je nastalo to geografsko ime.